Što je najvažnije u životu jednog jogija?
Je li to vjera? Je li čvrsta i nepokolebiva vjera najvažniji sastojak u životu jogija? Postati i biti vjernik? Je li to duhovno znanje? Čitanje duhovnih spisa, drevnih ili modernih? Utvrđivanje sebe i svoj postojanja u niski bisera koji govore o duhovnosti - spisa koji opisuju duhovne ekstaze?
Nepobitno je da je vjera ključna u ranoj fazi duhovnog traganja. Nepokolebiva vjera je most koji neuvježbani um spaja s prvim naznakama duhovne ekstaze. Kada se prvi put zatvore oči i ostane budnom stanju, to nije uobičajeno. Um se vrlo brzo uznemiri i čvrsta vjera je tada sila koja drži nemir pod kontrolom i jogija motivira da nastavi duhovno traganje.
Duhovno znanje koje objašnjava samu praksu, tj. vježbe su nužne da bi
praktikant znao što treba činiti, koliko dugo i kojim redosljedom. Osim
kao pojašnjenje vježbi, duhovno znanje je važno jer pravilno objašnjava
položaj jogija u prostoru i vremenu.
Vježba - praksa je
najvažniji čimbenik u duhovnom životu jogija. Vjera i znanje su bitni,
no najbitnije je redovito vježbanje - prakticiranje joge. Prilikom
vježbanja aktiviraju se svi potencijali: fizički, psihički i duhovni.
Vježbom se jogi otvara prema izvoru sveg postojanja i prilikom
vježbanja jogi se napaja iz izvora sveg postojanja. Taj čin se rječima ne da opisati.
To je osjećaj, to je duhovna ekstaza.